Što je ekoznak?

Ekoznak se koristi pri označavanju, reklamiranju i prezentiranju proizvoda koji udovoljavaju odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda.

Ekološki proizvod i njegovi sastojci ili sastojci hrane za životinje opisani i označeni pojmom „ekološki“ „organski“, „biološki“ ili njihove skraćenice „bio“ ili „eko“ koje se odnose na postupak ekološke proizvodnje, u promidžbenim materijalima ili komercijalnim dokumentima koji kupcu svojim oznakama sugeriraju na postupak ekološke proizvodnje, mogu se koristiti pri označavanju i prezentiranju živih ili neprerađenih poljoprivrednih proizvoda samo ukoliko su svi sastojci tog proizvoda proizvedeni sukladno Zakonu.

Kako treba izgledati eko znak

Ekoznak je okruglog oblika. Ispod gornjeg dijela ruba ispisano je zelenim slovima na bijeloj podlozi »HRVATSKI«, a iznad donjeg dijela ruba ispisano je zelenim slovima »PROIZVOD«, a između natpisa nalazi se zelena točka s lijeve i desne strane. Cjelokupan tekst izražen je u Comic Sans MS fontu. U sredini znaka nalazi se krug zelene boje u kojemu je ispisana bijelim slovima riječ EKO. Minimalna veličina ekoznaka je promjera 15 mm (vanjska zelena linija je širine 1mm, širina bijelog okvira ispunjena tekstom »HRVATSKI PROIZVOD« iznosi 4mm a promjer zelenog kruga u centru iznosi 10 mm). Referentna boja je Pantone 363C ili Zelena (C:85%, M:15%, Y:99%, K:2%) ako se koristi četverobojni tisak.

Sedam koraka do Eko markice

Ekološkom proizvodnjom za tržište mogu se baviti samo oni subjekti koji su registrirani i čija proizvodnja podliježe nadzoru. Tako proizvedeni proizvodi na tržištu moraju biti propisno označeni i samo takvi se mogu prodavati kao ekološki proizvod. U suprotnom takav se proizvod ne može prodavati kao ekološki i podliježe zakonskim sankcijama. Sam postupak registracije poljoprivrednog gospodarstva ili drugog privrednog subjekta u ovaj sustav proizvodnje i način dobivanja markice za označavanje ekološkog proizvoda dosta je složen pa ćemo u ovom članku pokušati to pojednostaviti i sažeti u nekoliko koraka.

Prvi korak: Registracija u upisnik poljoprivrednih proizvođača

Obiteljsko gospodarstvo ili neki drugi privredni subjekt koji se želi baviti poljoprivrednom proizvodnjom za tržište, mora biti upisano u Upisnik poljoprivrednih proizvođača u Republici Hrvatskoj, bez obzira u kojem će sustavu poljoprivredne proizvodnje gospodariti na svojim površinama (konvencionalni, integrirani, ekološki). Prijave se obično obavljaju po većim općinama kod referenta u uredima za gospodarstvo koji dalje rješavaju registraciju ili izravno Ministarstvu poljoprivrede. Nakon registracije, nositelj i članovi gospodarstva, odnosno, privredni subjekt dobivaju iskaznicu kojom dokazuju da se bave poljoprivrednom proizvodnjom.

Drugi korak: Upoznavanje sa zakonskom regulativom

Nužno je upoznati se sa zakonskom regulativom koja regulira ekološku poljoprivrednu proizvodnju i preradu ekoloških proizvoda.

Ekološka proizvodnja regulirana je brojnim Zakonima i pravilnicima:

• Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01., NN 14/01., NN 79/07.)
• Zakona o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (NN 139/10)
• Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01., NN10/07.);
• Pravilnik o sustavu ocjenjivanja sukladnosti u ekološkoj proizvodnji (NN 91/01., NN 25/08., NN 61/09.);
• Pravilnik o postupku i uvjetima za stjecanje znaka ekološkog proizvoda (NN 13/02.);
• Pravilnik o preradi u ekološkoj proizvodnji (NN 13/02., NN 10/07.)
• Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02., NN
• 10/07.)
• Pravilnik o deklaraciji i označavanju ekoloških proizvoda (NN 13/02., NN 10/07., NN 64/09.);
• Pravilnik o uvjetima i načinu upisa u upisnike ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 13/02., NN112/07.)
• Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji (N.N. 13/02., N.N. 10/07., N.N. 62/08., N.N. 146/09.);
• Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u preradi vlakna (N.N. 81/2002.)
• Pravilnik o visini naknade troškova za provedbu stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i troškova utvrđivanja sukladnosti s temeljnim zahtjevima (NN 85/02., NN41/08., NN15/10.);
• Pravilnik o vođenju baze podataka za poljoprivredni reprodukcijski materijal iz ekološke proizvodnje (NN 89/08.);
• Pravilnik o preradi, pakiranju, prijevozu i skladištenju ekoloških proizvoda (NN 129/09.);
• Popis pravnih osoba za provedbu postupka potvrđivanja nad ekološkom proizvodnjom (NN 81/02., NN 15/04., NN 28/09., NN 15/10.); • Popis ovlaštenih laboratorija u ekološkoj proizvodnji (NN 81/02., NN 22/06., NN 10/07., NN 28/09.);
• Popis nadzornih stanica za obavljanje stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom (NN 81/02., NN 15/04., NN 22/06.)
• Popis pravnih i fizičkih osoba upisanih u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda (NN 68/03., NN 15/04., NN 32/05., NN 22/06., NN 10/07., NN 18/08., NN 28/09., NN 15/10.);
• Popis pravnih i fizičkih osoba brisanih iz Upisnika proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda (NN 22/06., NN 18/08., NN 15/10.);
• Popis pravnih i fizičkih osoba upisanih u Upisnik uvoznika ekoloških proizvoda (NN 22/06., NN 10/07., NN 18/08., NN 28/09., NN 15/10.);

Treći korak: Prvi stručni nadzor

Obiteljsko gospodarstvo ili drugi privredni subjekt mora se obratiti jednoj od Nadzornih stanica i zatražiti prvi stručni nadzor koji je preduvjet za upis u Upisnik ekoloških proizvo đača pri Ministarstvu poljoprivrede. U Republici Hrvatskoj su ovlaštene slijedeće

Nadzorne stanice za obavljanje stručnog nadzora:

• “BIOINSPEKT” d.o.o. za nadzor u ekološkoj proizvodnji, Đ akovština 2, 31000 Osijek, tel. 031/204-949;
• PRVA EKOLOŠKA STANICA, Kuraltova 8, 10000 Zagreb tel. 01/232-1477, 099/412-275;
• HRVATSKE ŠUME d.o.o. Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, 10 000 Zagreb, tel. 01/480-4111;
• AGRIBIOCERT – zadruga za obavljanje stručnog nadzora i ugovornu kontrolu robe, Veli dvor 11, 51513 Omišalj, tel. 051/842-607;
• BIOTECHNICON – PODUZETNIčKI CENTAR d.o.o., Hrvatskih iseljenika 30, 21000 Split, tel. 021/485-461; TRGO-INVEST d.o.o. D. Rakovca bb, 35209 Bukovlje, tel: 035/276-119

Četvrti korak: Zahtjev za upis u Upisnik ekoloških poljoprivrednih proizvođača

Nakon što je Nadzorna stanica izvršila prvi stručni nadzor i dostavila zapisnik o prvom stručnom nadzoru predaje se zahtjev za upis u Upisnik ekoloških poljoprivrednih proizvođača Ministarstvu poljoprivrede.

Za to je potrebno priložiti slijedeću dokumentaciju:

• zahtjev za upis u upisnik sa biljezima u iznosu 70,00 Kn;
• rješenje o upisu u registar za pravnu osobu, obrtnica ili uvjerenje nadležnog ureda državne uprave da ste poljoprivredni proizvođač;
• izvadak iz zemljišne knjige i/ili ugovor o dugoročnom korištenju zemljišta (najmanje 5 godina) kao dokaz o vlasništvu odnosno pravu korištenja zemljišta;
• katastarski plan s točno određenim česticama koje pripadaju proizvodnoj jedinici i njihovim površinama;
• popis i veličinu gospodarskih objekata, poljoprivredne mehanizacije i drugih strojeva za ekološku proizvodnju;
• izjavu pravne osobe ili izjavu proizvođača da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje, kao oblik posebnog povjerenja između proizvođača i potrošača;
• ako jedinica za ekološku proizvodnju ima voditelja proizvodnje, dokaz o poslovnom odnosu s voditeljem proizvodnje;
• zapisnik nadzorne stanice za ekološku proizvodnju o obavljenom prvom stručnom nadzoru.

Peti korak: Rješenje

Ako je sve zadovoljeno, Ministarstvo poljoprivrede upisuje obiteljsko gospodarstvo ili drugi privredni subjekt u upisnik pod određenim rednim brojem, o čemu proizvođač dobije Rješenje. Popis upisanih proizvođača objavljuje se u Narodnim novinama. Upisni broj se navodi i u deklaraciji ekološkog proizvoda.

Šesti korak: Dobivanje certifikata

Nakon obavljenog stručnog nadzora i po upisu u upisnik od pravne osobe za provedbu postupka potvrđivanja, obiteljsko gospodarstvo ili drugi privredni subjekt treba tražiti potvrdnicu (certifikat). Registrirane pravne osobe za provedbu postupka potvrđivanja (certificiranja) u Republici Hrvatskoj od kojih se može zatražiti potvrdnica su:

• “BIOINSPEKT” d.o.o. za nadzor u ekološkoj proizvodnji, Đakovština 2, 31000 Osijek, tel. 031/204-949;
• PRVA EKOLOŠKA STANICA, Kuraltova 8, 10000 Zagreb tel. 01/232-1477, 099/412-275;
• AGRIBIOCERT – zadruga za obavljanje stručnog nadzora i ugovornu kontrolu robe, Veli dvor 11, 51513 Omišalj, tel. 051/842-607;
• BIOTECHNICON – PODUZETNIČKI CENTAR d.o.o., Hrvatskih iseljenika 30, 21000 Split, tel. 021/485-461;
• TRGO-INVEST d.o.o. D. Rakovca bb, 35209 Bukovlje, tel: 035/276-119
• OMEGA-CERT d.o.o., Rebar 131, 10000 Zagreb, tel: 095/568-6436.

Znak “ekoproizvod” je garancija da je proizvod proizveden sukladno propisima o ekološkoj proizvodnji. Znak se dobiva na vrijeme od jedne godine, ili jedne vegetacije i uz deklaraciju potvrđuje kvalitetu proizvoda. Dobivanje znaka povezano je s cijelim sustavom kako proizvodnje tako i stručnog nadzora te certifikacije. Pravo na korištenja znaka “ekoproizvod” na svojim proizvodima imaju proizvođači koji su od pravne osobe za postupak potvrđivanja ishodili dokument zvan potvrdnica (certifikat).

Sedmi korak: Zahtjev za korištenje znaka „Ekoproizvod“

Po dobivanju potvrdnice (certifikata) da bi svoj proizvod obiteljsko gospodarstvo ili drugi privredni subjekt stavilo na tržište sa znakom “EKOPROIZVOD”, odnosno deklariralo ga kao ekološki proizvod, od Ministarstva poljoprivrede, mora tražiti da se za taj proizvod izda Rješenje o pravu korištenja znaka “ekoproizvod”.

Zahtjev mora sadržavati:
• ime/naziv i adresu proizvođača, upisni broj iz Upisnika ekoloških proizvođač te državni biljeg u iznosu od 70,00 kuna;
• naziv proizvoda za koji se traži dodjela znaka “ekoproizvod”; veličina pakovine, broj pakovina i ukupna količina;
• potvrdnicu izdanu od ovlaštene pravne osobe za provedbu postupka potvrđivanja;
• kopiju zapisnika zadnjeg nadzora nadzorne stanice.
• Nakon toga svake se godine na novo mora obnoviti zahtjev za dodjelom eko markice za svaki pojedini proizvod.

Kakvi će se badići nositi iduće ljeto?

Sada je pravo vrijeme da počnete misliti o tome kako ćete ovoga ljeta izgledati na plaži i na bazenu, i s toga imate tri zadatka. Ako niste zadovoljni odrazom svog tijela u ogledalu pravac u teretanu, i vježbajte što je moguće više puta u tjednu, te regulirajte prehranu, hranite se zdravo i češćim, manjim obrocima. A druga stvar koju morate učiniti jest da saznate sve o tome kakvi će kupaći kostimi vladati ove sezone. Obnoviti garderobu za plažu je nešto što svakako trebate učiniti, počnite od kupaćeg kostima, šešira, parea, japanki, ručnika, cekera u kojem ćete nositi ručnik na plažu, sunčanih naočala… Sve mora biti u tonu i pričati zajedničku, zanimljivu priču. Kupaći kostimi će ovo ljeto biti sve samo ne sportski i funkcionalni, a to znači da se većina dizajnera inspirirala slikom sirena, koju osim dobrog tijela krasi i duga njegovana kosa te mnoštvo svjetlucavog, velikog i zveckavog nakita, od ogrlice, narukvica,volančića, resica, pletenica, perlica na naramenicama grudnjaka te hit ove godine šljokice našivene i na gornji i na donji dio.

Ovo su badići zadnje mode:

Gornji dio bez naramenica – ovakav oblik kupaćeg kostima sjajno pristaje ženama s manjim grudima, dok ih one sa većim grudima trebaju svakako izbjegavati. Dolaze u svim veličinama i bojama, sa jastučićima za povećanje volumena, a najpopularniji je onaj koji djeluje kao sičušna majica.

Visoki struk – kupaći kostim inspiriran 50 tim godinama istaknut će vaše bokove i obline, tako da je dobro da ga nose mršavije žene. Ovaj oblik badića vole žene koje njeguju konzervativniji izgled. Ovo je dvodijelni badić koji nosi notu retro stila.

Jednodijelni badići – itekako su popularni i ove godine, zavodljivih dezena i krojeva, a osobito naglašavaju vaš seksipil uz velike ringove zlatne boje, imitacije ogrlice, vezice uz različito križanje, te duboki izrez . I ove godine najmoderniji su monokiniji.

Sirena badići – dizajneri zaista hrabrim ženama predlažu da uz mini gaćice na grudi stave samo vlastitu kosu uz dodatak seksi parea, visokog konjski rep, uz neizostavne potpetice, da čak i na plaži i bazenu.

Mini bikini – trokutići u gornjem dijelu, i mini gaćice koje se sa strane vežu špagicama su neprolazni trend. Push up badići i takozvani banana gornji dio također su moderni.

Uzorci koji su u modi odnose se na točkice, voće osobito trešnje, šarene prugice, cik cak, cvjetni i havajski uzorci, životinjski print, karirani uzorci, volančići na grudima i bokovima, resice.

Proljeće nam je stiglo, vrijeme je za proljetnu dijetu

Proljeće je na vratima, dani su sve duži i duži a vrijeme je sve toplije. To znači da ćemo za koji dan morati izvući tanju odjeću.

Znamo, iz jedne ruke to zvuči vrlo privlačno ali mogao bi se dogoditi mali problem što ako nam stara odjeća više ne pristaje i ne odgovara? Zato požurite sa skidanjem kilograma, najbolje je poseći za puno voća i povrća.

Uskočite u trenirke i tenisice pa krenite u proljetnu akciju gradom.

Šećite se, trčite, rolajte ili pak vozite bicikli. Ako ste baš jako pretjerali s kilogramima upišite se u teretanu jer ljeto će vrlo brzo stići.

Na taj način ćete skinuti suvišne kilograme i izgledati savršeno u uskim i šarenim kombinacijama odjeće. Uživajmo u proljeću.

Ljepota tijela

Pravilno njegovanje kože, korištenje odgovarajuće šminke, kombiniranje odjeće u stilu koji vama odgovara- sve to pomaže da izgledate mlado i lijepo. Također, odlazak na tečajeve plesa, na fitness, pilates ili yogu, pospješuje izgleda vašeg tijela i čini vas privlačnijim kako sebi tako i drugima. Ako ste zadovoljni sami sobom i svojim izgledom, i drugi će vas doživljavati tako.

Svoju kožu najbolje je njegovati prirodnim preparatima koristeći maske za lice od jabuka, meda ili ulja koje možete nabaviti u obližnjim prodavaonicama. Također, postoje i mnogi recepti za piling tijela koje možete pronaći na internetu i sami napraviti. Ne trebate posjećivati beauty salone i trošiti novac na bespotrebne stvari, kada možete sami učiniti da vaše tijelo bude zdravo i lijepo. Zapravo, najvažnija od svega je pravilna ishrana, mnogo povrća i voća koje će učiniti vaš ten ljepšim, ali također i poboljšati vaše zdravlje.

Vaši nokti bit će jači unošenjem raznih vitamina i minerala u tijelo. Potrebno je zaštititi kožu od hladnoće zimi, ali i od toplote ljeti, jer i hladnoća i toplota loše utječu na izgled kože. Kremu sa zaštitnim faktorom potrebno je koristiti tokom cijele godine, jer ujedno štiti od štetnih utjecaja ali i hrani kožu cijelog tijela. Ankete su pokazale da bi žene rađe nosile steznike, nego vježbale i išle na dijetu što nije pohvalno. Vježbanjem, osim što trošite kalorije i što vaše tijelo dobija ljepši oblik vremenom, izbacujete i višak negativne energije iz sebe. Izaberite nešto što vas ne umara previše, u čemu biste uživali i bili opušteni, izbor je ogroman. Ne treba vam biti žao potrošiti na sebe određeni iznos novca ako će to biti korisno kako za vaše unutarnje zdravlje, tako i za vanjski izgled i ljepotu.

Ljepota je važna svima, pa i muškarci kao i žene ne trebaju zapostaviti svoju kožu. Nakon brijanja, lice je iziritirano od oštrih britvica koje koriste, stoga trebaju posvetiti malo pažnje izboru preparata za njegu kože poslije brijanja lica. Također, trebaju zaštititi kožu kao i žene od hladnoće i toplote. Zimi, koža puca od hladnoće i niskih temperatura, stoga je treba zaštititi kako kremama tako i nošenjem rukavica. Ljeti, koža treba biti zaštićena od štetnih sunčevih zraka, kao i kosa koju topao zrak uništava. Poslušajte savjete kozmetičara i vodite računa o svom izgledu kako bi što duže održali mladolikost i ljepotu.

Uzgoj maslina na ekološki način

Proizvođač treba posjedovati maslinik udaljen 50 m od prometnice na kojoj je opterećenje 100 vozila na sat ili 10 vozila u minuti ili udaljen najmanje 20 m od prometnice, ako je odvojen živom ili drugom ogradom visine najmanje 1,5 m.

Za suzbijanje štetočinja u ekološkom uzgoju maslina dopuštene su agrotehničke, biološke i biotehničke mjere. Pri izboru mjera suzbijanja prvenstvo treba dati: uzgoju otpornih ili tolerantnih sorata na štetočinje; sadnji zdravog i deklariranog ekološki uzgojenog sadnog materijala; primjeni agrotehničkih mjera koje ne pogoduju razvoju štetočinja (poticanje biološke raznolikosti unutar maslinika, jednačena gnojidba, navodnjavanje sustavom kapanja itd.); uporabi fizikalnih i mehaničkih mjera; uporabi bioloških mjera (korisni kukci i grinje, antagonistički mikroorganizmi); uporabi sredstava za zaštitu bilja prirodnog podrijetla (sumpor, bakar itd.). Sredstava za ekološku zaštitu bilja se upotrebljavaju preventivno jer kad populacija štetnika prijeđe gospodarski prag štetnosti ili kad su povoljni klimatski uvjeti za razvoj biljnih bolesti može biti prekasno.

Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01., NN 10/07.) dopušta upotrebu prirodnih neprijatelja štetočinja poljoprivrednog bilja (predatori, nametnici, superparaziti), upotrebu feromona, kada se ne primjenjuju izravno na biljke, te upotrebu repelenata (nekemijskih sintetskih odbojnih sredstava). U maslinik se postavljaju zamke za kukce (rinchotrap), obojene, ljepljive ploče, posude i klopke.

Dopuštena je upotreba sredstava za bolju ljepljivost, njegu biljaka i slično, kao biljnomineralna sredstva i močila za prihranu i zaštitu bilja, te sredstava koja pojačavaju otpornost biljaka i sprječavaju neke štetočinje kao što su: različiti biljni pripravci, ekstrakti i čajevi (luk, hren, kopriva, preslica, paprat i dr.), bentonit (brašno od gline), vodeno staklo (natrijev ili kalijev silikat), vapno (protiv pjegavosti jabuka u spremištu) i homeopatski i biodinamički pripravci. Protiv gljivičnih bolesti je dopuštena upotreba: sumpora u prahu, močivog sumpora sumpornih pripravaka u kombinaciji (npr. s bentonitom i vapnencem od algi u voćarstvu i vinogradarstvu), vodenog stakla (natrijev i kalijev silikat), kamenog brašna, bakar samo u slučaju potrebe u voćarstvu i vinogradarstvu i uz odobrenje stručne kontrolne službe, a na osnovi rezultata ispitivanja sadržaja bakra u tlu, bakrenih pripravaka (uz dodatak preslice, luka, hrena i sl.), kompostnih ekstrakta ili pak kombinacije nabrojanih pripravaka.

Protiv biljnih štetočinja je dopuštena upotreba: Bacillus thuringiensis-a (BTpripravaka), virusnih, gljivičnih i bakterijskih preparata, upotreba sterilnih mužjaka, cvjetnog ekstrakta i praha buhača (Pyrethrum), dok su sintetski piretroidi zabranjeni.

Dopuštena je upotreba i uljne emulzije (bez sintetičkihkemijskih insekticida) na bazi parafinskih ulja ili biljnih ulja za neke kulture, želatine, kamenog brašna, etilnog alkohola, diatomejske zemlje, kave, ekstrakt i čaj iz kvazijina drveta (Quassia amara, najviše 2 % koncentracije), kalijev sapun, smeđi mazivi meki sapun (najviše 3 % koncentracije).

Ekološka proizvodnja maslina uspostavlja se podizanjem novog nasada maslina. ili pak prijelazom s konvencionalne na ekološku proizvodnju kod starih nasada masline. Tijekom tog perioda mora proći prijelazno razdoblje koje traje najmanje jednu, a najdulje tri godine, a računa se od osnivanja maslinika za nove nasade, odnosno, od cvatnje do cvatnje za postojeće nasade. Za stare nasade maslina potrebno je izraditi plan prijelaza s konvencionalne na ekološku proizvodnju.

Nakon donošenja odluke o uzgoju maslina na ekološki način potrebno je odabrati i prijaviti se jednoj od ovlaštenih nadzornih stanica (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji, NN 13/02., NN 10/07.). Proizvođač maslina mora biti najprije upisan u Upisnik poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava koji vodi Ured državne uprave za poljoprivredu pri županiji – služba za gospodarstvo.

Potom podnosi zahtjev i zapisnik nadzorne stanice za ekološku proizvodnju o obavljenom prvom stručnom nadzoru Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za upis u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Ekološka proizvodnja na poljoprivrednom gospodarstvu podliježe stručnom nadzoru u svim dijelovima proizvodnje prema Pravilniku o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01., NN 10/07.).

Prema Pravilniku o preradi u ekološkoj proizvodnji (NN 13/02., NN 8/08.) u preradi ekoloških proizvoda namijenjenih ljudskoj i životinjskoj ishrani upotrebljavaju se pomoćne tvari i ostali proizvodi nepoljoprivrednog podrijetla te proizvodi poljoprivrednog podrijetla koji nisu ekološki proizvedeni, a obuhvaćaju sastojke, aditive i pomoćne tvari koje je dopušteno rabiti u preradi namirnica, osim za vino, a sastoje se od jednog ili više sastojaka biljnog podrijetla i primjenjuju se sukladno važećim propisima o proizvodnji namirnica. Ekološki proizvod mora biti propisano označen da se ne bi pomiješao ili zamijenio s drugim (konvencionalnim) proizvodom.

Osnovni pojmovi u ekološkoj poljoprivredi

Pod ekološkom, organskom ili biološkom poljoprivredom u široj javnosti se uglavnom misli na proizvodnju tzv “zdrave hrane”, tj. na poljoprivrednu proizvodnju bez uporabe agrokemikalija (mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl.).

Premda najpoznatije, ovo je samo jedno od obilježja takvog načina proizvodnje. Ekološka poljoprivreda je koncept poljoprivredne proizvodnje koji je mnogo složeniji i čija bit nije samo u izostavljanju agrokemikalija, već u sveukupnom gospodarenju kojim je to moguće postići. Ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom nastoji se maksimalno iskoristiti potencijale određenog ekosustava, odnosno gospodarstva, stimulirajući, jačajući i harmonizirajući biološke procese pojedinih njegovih dijelova.

Ideal ekogospodarstva je gospodarstvo mješovitog tipa, s biljnom i stočarskom proizvodnjom, koje je organizirano na način da predstavlja harmoničnu cjelinu koja zadovoljava većinu potreba iz vlastitih izvora, te minimalizira “uvoz”, tj. unos istih izvan samog gospodarstva. Smisao ekološke poljoprivrede nije u negiranju i odbacivanju pozitivnih dostignuća konvencionalne poljoprivrede, već u iznalaženju ekološki prihvatljivijih rješenja, tamo gdje je to potrebno i moguće. Ekološka pojoprivreda isto tako nije niti povratak na staro, povratak na poljoprivredu naših djedova. Naprotiv, ekološka poljoprivreda dio je suvremene poljoprivredne proizvodnje, trgovine i agronomske znanosti, te se upravo i temelji na njenim najnovijim spoznajama i dostignućima.

Ekološka proizvodnja oljoprivrednih i prehrambenih proizvoda je definirana kao poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno- tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima.

Proizvođač u ekološkoj proizvodnji jest pravna ili fizička osoba koja ekološke proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje, odnosno njima trguje, a upisana je u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Ekološki proizvod je svaki proizvod proizveden i označen sukladno odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisa donesenih na temelju njega. Ekološka proizvodnja podliježe stručnom nadzoru koji obavlja ovlaštena nadzorna stanica za ekološku proizvodnju.

Nakon provedenog obveznog stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i izdanog zapisnika o obavljenom stručnom nadzoru, pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja izdaje potvrdnicu.

Potvrdnica je isprava kojom ovlaštena pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja u ekološkoj proizvodnji potvrđuje da su ekološka proizvodnja, proces ili usluga na proizvodnoj jedinici u ekološkoj proizvodnji sukladni s propisanim temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju.

Znak ekološkog proizvoda treba imati krajnji proizvod u ekološkoj proizvodnji uz propisanu deklaraciju, a izdaje se na zahtjev proizvođača, te nakon provedenog postupka rješenjem ga dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.

Biofungicidi

Radi se o korisnim organizmima koji su u prirodi sastavni dio mikro- svijeta tla. Naime, neobrađeno tlo je uravnotežena sredina upravo stoga što se svi organizmi koji ga nastanjuju konstantno međusobno nadmeću za stanište i hranjive tvari kompeticija) te su razvili različite mehanizme potiskivanja svojih konkurenata (antagonizam).

Čovjek je naučio raspoznavati korisne organizme čije kompeticijske i anatagonističke sposobnosti može upotrijebiti u suzbijanju gljiva koje uzrokuju bolesti biljaka. U nekim slučajevima korisni organizmi sintetiziraju tvari koje su otrovne za gljive (antibioza). Neke su vrste pravi paraziti gljiva te se hrane direktnim usisavanjem sadržaja stanica gljiva (mikoparazitizam). No, najčešće sve opisane mehanizme istovremeno koriste u borbi protiv štetnih gljiva te ih zato smatramo čimbenicima biološke borbe bio-čimbenicima ili biološkim agensima.

Na navedenim kompeticijskim i antagonističkim odnosima u prirodi utemeljeni su principi biološkog suzbijanja biljnih nametnika tj. biološka borba. Kako bi bio-čimbenike koristio za bio-borbu čovjek ih mora izolirati iz tla, uzgajati u kontroliranim uvjetima, formulirati u neki pripravak koji je pogodan za unošenje u tlo uz biljku ili za prskanje biljke.

Biofungicid Trichodex (proizvođač Makhteshim, Izrael) namijenjen suzbijanju sive plijesni (Botrytis cinerea) vinove loze i jagoda. Baza Trichodexa je gljiva Trichoderma harzianum izolat T-39.

U svijetu su na osnovu iste gljive, ali izolata T-22, najrašireniji i vrlo popularni u stakleničnoj proizvodnji preparati RootShield i PlantShield (proizvođač Bioworks, SAD). Na osnovu izolata T-35 napravljen je pripravak Binap (proizvođač Bio Inovation, Švicarska).

Biofungicid AQ 10 služi za suzbijanje pepelnica. To je pripravak na osnovu pravog mikoparazita 65 vrsta pepelnica, gljive Ampelomyces quisqualis koju uz malo bolje povećalo možete i sami otkriti na pepelnicom zaraženom listu. Gljiva Coniothyrium minitans suzbija uzročnika bijele truleži (Sclerotinia sclerotiorum) povrća u staklenicima, a može se naći na mađarskom tržištu u biofungicidu Koni (proizvođač Bioved, Mađarska).

Biofungicid Polyversum (proizvođač Biopreparaty Ltd., Češka) na osnovu gljivi sličnog organizma Pythium oligandrum koji suzbija druge vrste iz roda Pythium ali i bijelu trulež (S. sclerotiorum), sivu plijesan (B. cinerea) te crnu pjegavost (Alternaria spp).

Većina bioloških pripravaka namijenjenih suzbijanju gljiva patogenih za biljke, čija je aktivna komponenta bakterijska kultura, temelji se na vrstama iz rodova Streptomyces i Bacillus.

U SAD je komercijalizirano mnogo pripravaka ovog tipa. Pripravak Actinovate (proizvođač Natural Industries, SAD) je namijenjen suzbijanju sive plijesni i pepelnica jagode, paprike i gerbera u proizvodnji na otvorenom, ali i u zaštićenim prostorima. Actinovate sadrži bakteriju Streptomyces lydicus (izolat WYEC108).

Proizvodnja organskog gnojiva uz pomoć kalifornijskih glista

Proizvesti humus u vlastitom vrtu, većini je još uvijek strano, pa za gnojidbu povrtnjaka najčešće koriste mineralna gnojiva. Ipak ispitali smo kako najjednostavnije napraviti humus, pritom uštedjeti i ujedno poboljšati zemlju na kojoj rastu povrtne i druge namirnice.

Ivan Kliček iz Lekenika kraj Siska proizvodnjom humusa bavi već duži niz godina.

“Svaka domaćica može proizvesti kvalitetan i mineralima bogat humus. Za njegovu proizvodnju potrebno je tek izdvojiti nešto novca za kupnju kalifornijskih glista, koje svojom probavom biološki otpad pretvaraju u organsko gnojivo”, kaže Kliček.

– Svako kućanstvo ima ostataka hrane i sva ta hrana može poslužiti kao gnojivo, isto kao i trava, suho lišće, dakle sve osim stakla, željeza, plastike i drugih materijala koji nisu bio razgradivi – pojašnjava Kliček.

Ako se kompost slaže u vrtu, dio odlagališta bi trebalo izbetonirati ili staviti neku neprobojnu zaštitu kako bi gliste, kada se stave u gnojivo, bile sigurne od krtica. Osim u vrtu humus se može proizvesti i na balkonu u manjem kontejneru ili tegli, te kasnije iskoristiti za cvijeće.

Gnojidba u ekološkoj proizvodnji

Stajski gnoj, gnojnica i gnojovka domaćih životinja, napose goveda, te komposti od biljnih otpadaka, čine zajedno s prirodnim organsko-biološkim dodacima i gnojivima, osnovu gnojidbe u ekološkoj proizvodnji. Stočarstvo s odgovarajućom proizvodnjom krme, u tom pogledu, bitni je sastavni dio ekološkoga gospodarstva.

Popis dopuštenih gnojiva i sredstava za poboljšanje tla u ekološkoj proizvodnji nalazi se u Prilogu 1. Pravilnika o ekološkoj proizvodnji.
Intenzitet gnojidbe, naročito dušične, ne smije utjecati na smanjenje kvalitete prinosa/priroda (hranive sastojke, okus, miris i sl.).

U ekološkoj poljoprivredi provodi se održivo gospodarenje humusom. Količina unesenih organskih ostataka mora biti identična količini gubitaka žetvom i mineralizacijom organske tvari ili gubitaka na neki drugi način. Zasnivanje ekoloških gospodarstava preporučuje se na površinama sa sadržajem humusa većim od 2 %. Gospodarenjem organskim gnojivima i kompostom treba gubitke hranivih tvari svesti na najmanju moguću mjeru.

Sva organska gnojiva trebaju potjecati s vlastitog gospodarstva; u nedostatku takvih gnojiva dopuštena je primjena gnojiva s drugoga gospodarstva, ali uz dopuštenje nadzorne stanice.

Kod dokupa gnojiva organskog podrijetla, dokupljena količina zajedno s količinom s vlastitog gospodarstva ne smije prijeći količinu gnoja u ekvivalentu od dva uvjetna grla po hektaru (= 170 kg N/ha).

Organska gnojiva podrijetlom s konvencionalnih gospodarstava mogu se primijeniti samo na početku prijelaznog razdoblja, u nedostatku drugih gnojiva, uz predočenu analizu njihova sastava i dopuštenje nadzorne stanice. Uporaba tih gnojiva nabavljenih izvan ekološkoga gospodarstva mora se prijaviti nadzornoj stanici.

Nadzorna stanica treba utvrditi ograničenja ukupnih organskih tvari uvezenih na gospodarstvo, uzimajući u obzir lokalne uvjete i specifičnu prirodu kultura. Nadzorna će stanica utvrditi standarde koji su prevencija intenzivnom korištenju kruženja životinja, npr. za perad, od povratne dodatne gnojidbe. Pribavljeni materijal (uključujući kompost za rasadu) treba biti u skladu s Prilozima 1. i 2. Pravilnika o eko proizvodnji. Mineralna gnojiva smiju se rabiti samo kao dopunski dodaci tvari na temelju ugljika. Njihova upotreba mora biti opravdana i može se dopustiti samo kada se ostale gnojidbene mjere ne mogu provoditi. Nadzorna će stanica ograničiti unose inputa, kao što su mineralni kalij, gnojiva s magnezijem, mikroelementi, stajska gnojiva i gnojiva s relativno visokom razinom sadržaja teških metala i/ili ostalih neželjenih sastojaka, npr. bazična troska, kameni fosfati i talog otpadnih voda (Prilozi 1. i 2.). Gnojidba dušikom mora se obaviti isključivo organskim gnojivima ili biljkama koje obogaćuju tlo tim hranivom. Dopunska mineralna gnojidba ostalim hranivima, u načelu, treba se provoditi gnojivima u takvim oblicima koji neće biti izravno dostupni biljkama.

Nije dopuštena upotreba kemijskih-sintetičkih dušičnih gnojiva, lako topivih fosfata, čiste kalijeve soli i kalijeve soli s više od 3 % klora te svih ostalih gnojiva koja nisu na popisu Priloga 1. Pravilnika o ekološkoj proizvodnji. Zabranjena je upotreba čilske salitre i svih drugih sintetiziranih dušičnih gnojiva, uključujući i ureju (karbamid) sukladno Prilogu 1.

Dopuštena je primjena gnojiva od mljevenih stijena i zemlje koja sadrže i fosfor, a u skladu s lokalnim uvjetima. Preporučuje se njihova primjena kroz proces kompostiranja, odnosno drugih postupaka aktiviranja.

Proizvodna jedinica treba težiti tome da sve potrebe za gnojivima osigura iz vlastite proizvodnje te su dopuštena sljedeća organska gnojiva i sredstva za poboljšanje kakvoće tla s vlastitoga gospodarstva:

1. stajski gnoj dozrio aerobno; propisane količine treba davati raspodijeljeno, češće, u manjim količinama;
2. komposti iz ostataka gospodarstva – organski otpad neopterećen štetnim tvarima, a prerađeni aerobnim dozrijevanjem;
3. zelena gnojidba leguminoznim i neleguminoznim sideratima;
4. malčiranje slamom i drugim organskim ostacima nakon ubiranja glavnog prinosa;
5. gnojnice i gnojovke, koje jesu i koje nisu pripremljene mikrobiološkim aerobnim putem, treba upotrebljavati u razrijeđenom obliku;
6. mljevena rožina (od rogova i papaka);
7. životinjske dlake i čekinje
8. krvno brašno, bez dodataka natrijeva klorida;
9. brašno od kostiju, bez organskih otapala te drugo životinjsko brašno;
10. gorka sol;
11. udrobljeni ricinus bez perkloretilenskih ostataka (uz dopuštenje nadzorne stanice o načinu korištenja);
12. upotreba mulja iz pročišćivača i komposta od komunalnih otpadaka nije dopuštena.